Evo nekoliko načina za rješavanje dovršene slagalice:
Rastavljanje: Rastavljanje je moja omiljena metoda. Trenutno koristim vrećice za sendviče koje se mogu ponovno zatvoriti, oko 250 komada po vrećici. To ga čini praktičnim za ponovni rad kasnije ili za posuđivanje prijateljima, obitelji ili gostima. Ima društvenu vrijednost i olakšava uključivanje drugih. Slagalice izgledaju potpuno nove kada su pohranjene. Također uživam vaditi svoje omiljene slagalice s vremena na vrijeme da im se divim i igram se s njima.
Stavljanje na papir i dijeljenje u male dijelove: Dijeljenje u dijelove čuva cjelokupan izgled slagalice, ali nije prikladno za dijelove nepravilnog oblika ili slagalice sa slabo povezanim dijelovima jer će se raspasti. Ako je kutija sa slagalicom dovoljno velika, možete upotrijebiti vrećicu za dokumente formata A4 da je pričvrstite. Neke su kutije za zagonetke male, zahtijevaju rezanje papira, a kutija mora biti ravna, što otežava pomicanje. Slagalice koje ne želim odmah rastavljati, dijelim ih na dijelove. Preporučam da kao podlogu koristite drveni furnir jer je A4 papir premekan i ne drži dobro komade.
Okvir: Uokvirio sam samo mini slagalice. Velike zagonetke zahtijevaju ljepilo za okvir, što ih u biti čini "nemogućima za igru" (ne mogu se igrati ili preprodavati). I ne želim ih vidjeti svaki dan; Samo želim iskusiti proces igranja slagalicom. Također, nakon uokvirivanja slagalice, kutija treba zasebno mjesto za pohranu. Ali ova metoda je najupečatljivija i ima smisao rituala, pa je ipak preporučujem.
Kupnja posebne mape-zagonetke: ovo nisam probao. Princip je sličan kadriranju, ali zapravo nije baš zgodan. Imati ploču sa zagonetkama kod kuće dovoljno je problematično; posvuda se zatrpa. Već je teško pronaći mjesto koje ne utječe na estetiku, a imati još jednu veliku mapu još je teže upravljati. Međutim, u usporedbi s uokvirivanjem, štedi puno prostora i troškova, a ima i sentimentalnu vrijednost.
